ГОВОР ТРЕБИЊЦА АЛИЈЕ ШУЉКА КОЈИ ЈЕ РОЂЕН У СЕЛУ ЗАСАДУ КОД ТРЕБИЊА НА ВЕЛИКОМ СКУПУ У ТРЕБИЊУ 18.07.1941 г. ШУЉАК ЈЕ БИО ШЕФ КАБИНЕТА АНТЕ ПАВЕЛИЋА И УМРО ЈЕ У ДУБОКОЈ СТАРОСТИ У ИСТАНБУЛУ 1992 год. У СВОЈОЈ 91 ГОДИНИ.
Velike manifestacije Poglavniku u hrvatskom Trebinju
Značajan govor Poglav. pobočnika prof. Alije Šuljka pred narodom trebinjskog kotara
Trebinje, 18. srpnja
Nakon obilaska pojedinih mjesta Istočne Hercegovine danas je doputovao u svoje rodno mjesto Trebinje Poglavni-pobočnik prof. Alija ŠuIjak u društvu naših dičnih visokih časnika podmaršala Laxe i generala Perčevića. Za njihov dolazak građanstvo i okolna sela saznalo je u posljednji čas i kroz par minuta cijeli grad bio je iskićen hrvatskim zastavama. Dolazak automobila sa visokim gostima pred zgradu gradskog poglavarstva sakupljeno mnoštvo naroda oduševljeno je pozdravilo kličući Poglavniku i junačkom hrvatskom domobranstvu, a mnogima sa kupljenim poletile su suze radosnice, naročito onima koji su sudjelovali kao austrijski vojnici u ratu god. 1914-1918 kada su opet posllje 25 godina ugledali njima tako drage i poznate hrvatske junake podmarša la Laxu i generala Perčevića kojim su mnogi od njih bili na pojedinim ratištima.
Pri izlasku iz automobila podmaršal Laxa među mnoštvom sakupljnog naroda ugledao je 65. godišnjeg Ahmeta Glavovića ia sela Skočigrma u vojničkoj odori sa fesom na glavi srebrenim kolajnama na grudima za hrabrost bivše austrijske vojske kojemu je prišao i s njim se pozdravio. Stari ratnik Glavović raportirao je uz vojnički pozdrav, tko je, odakle je, i na kojem je ratištu za služio odlikovanja, naglasivši u svom raportu da je danas najsretnijj kada je pod svoje stare dane doživio oslobođenje svoje hrvatske Domovine, čiju granicu čuva sa puškom u ruci sa ostalom braćom danonoćno oko svoga i ostalih pograničnih sela a koju će čuvati on i njegovo dijete, dok su živi.
Podmaršal Laxa očito dirnut ovim riječima hercegovačkog hrvatskog seljaka-graničara, pohvalio je starca Glavovića, obećavši mu da će prvenstveno njima kao napaćenim i postradalim graničarima ubrzo pomoći, ka ko bi i oni kao najzapušteniji osjetili novi život u svojoj hrvatskoj državi.
Poslije srdačnih ovacija visokih gosti odsjeli su u gradskoj vijećnici u društvu zapovjednika mjesta pukov. Stjepana Gaščića i časnika mjesnog garnizona, te Nadzor. Rav, Redar, u Mostaru g. Herenčića, logornika i predstojnika g. Tafra, dok je Poglavni-pobočník prof. Šuljak u kabinetu Poglavarstva primao pojedine deputacije i građane, koji su došli da ga pozdrave.
Poslije završenih primanja, koja su trajala skoro 2 sata, Pogl-pobočnik prof. Šuljak održao je gover pred prepunom dvoranom vijećnice u ko jem je između ostalog rekao:
Braćo prijatelji!
Sastali smo se evo danas po prvi put slobodno u našem oslobođenom i dragom Trebinju, jer vi najbolje znate prilike, kada se mnogi od vas u prošlim godinama srpske nasilničke vladavine nije usuđivao da samnom izmijeni ni pozdrava a kamoli dođe u razgovor.
Što je bilo braćo, povratiti se nikada ne će, jer je historija nasilničkog srpskog elementa za navijek u Europi zapečaćena.
Danas u našoj oslobođenoj hrvatskoj državi naš Poglavnik dr Ante Pavelić od vas braćo traži samo ustašku disciplinu, red rad, a vi tražite od Njega sve ono, što vam po Bogu i Ustaškom zakonu pripada vama će se to dati i učiniti. Napominjem vam, braćo i prijatelji, i to upamtite dobro, da su zakoni Nezavisne Države Hrvatske osnovani na pravim principima ljudske pravde, i u našoj slobodnoj državi pred kojom su prestale sve zlosretne srpske ~terevenke~ pijanke i akšamluci, i svakoga bez razlike tko se o taj zakon ogriješi, čeka zaslužena kazna. Kao trijeznom svakom hrvatskom seljaku, radniku, obitelji i činovniku bit će njemu i njegovoj obitelji u našoj slobodnoj državi osigurana sva prava na kud i kamo bolji život, nego onaj, koji je u bijedi i neimaštini proživio do sada pod tuđinskom srpskom vlasti. Što se, braćo, tiče Srba, koji su prije nekoliko stoljeća kao sluge nekadašnjih turskih gospodara došli u ove hrvatske krajeve, neka vam bude čisto i jasno da su oni radi svojih stoljetnih zlodjela Božjom providnosti osuđeni za navijeke na propast, i pošto je svima njima bila oduvijek majka Srbija njihova kolijevka, koja im je za srce prirasla, to ih i vi upućujte onamo, odakle su došli, kako nam ne bi i nadalje uništavali i poganili vaša hrvatska ognjišta.
Na koncu, braćo, preporučujem vam da se okanite također zakonom pe vam da se okanite svake psovke, koja je također zakonom kao i opijanje strogo kažnjiva a što se hvala Bogu među vama, kako znam, nije skoro nikako mogla propala srpska vladavina ukorjeniti – te apeliram na vas da se držite ovoga moga govora da budete disciplinirani članovi našega Ustaškog pokreta, da budete uvijek za Dom.
Iz stotina grla kako u vijećnici tako i pred trgom vijećnice zaorili su se pokliči Spremni! Nakon čega su nastale ovacije Poglavniku, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Fuhreru Hitleru, Mussoliniju i Poglav.-pobočniku prof. Aliji Šuljku.
Poslije završene konferencije otputovali su ugledni gosti autom pozdravljeni iskrenim ovacijama prema Dubrovniku.
Издање „Сарајевски Нови Лист“ од 19.07.1941.
